Jezik...
FLORA PLANINE TARE
Na području Nacionalnog parka Tara u sastavu prizemne flore javlja se 1019 vrsta, u novije vreme determinisano je čak 13 vrsta. Tu ubrajamo paprati (Pteridophyta), golosemenica (Coniferophytina) i skrivenosemenica (Magnoliophytina). Od toga na paprati dolazi 30 vrsta, na golosemenise 7 vrsta, a na skrivenosemenice 927 vrsta. Treba dodati i 49 vrsta predstavnika nižih biljaka. Nalazi se 21 vrsta gljiva (Mycophyta), 11 vrsta lišajeva (Lichenes) i 17 vrsta mahovina (Bryophyta). Ovakvo bogatstvo vrsta uslovljeno je nizom faktora: geografskim položajem, klimom, fenomenom masiva, nadmorskom visinom, geografskom podlogom, tipovima zemljišta i dr.
GLJIVE (Mycophyta)
Smrčak - nalaze se u proleće u niskoj travi u proređenim šumama. Smeđe boje, raste sa jako naboranim ili uzdužno rebrastim valjkasto kupastim glavicama.
Reduša - nalazi se do kraja maja, na ivicama šuma u travi i šumarcima.
Vrganj - raste u leto i u jesen po lišćarskim i četinarskim šumama.
Lisičarka - rastu u grupama po travi, mahom u bukovim i četinarskim. Nalazi se od proleća do jeseni.
SMRČAK
Morchella esculenta
JESTIVA GLJIVA
REDUŠA
Tricholoma georgii
JESTIVA GLJIVA
VRGANJ
Boletus edulis
JESTIVA GLJIVA
LISIŠARKA
Cantharellus cibarius
JESTIVA GLJIVA
Pupavke - naše najotrovnije gljive. Rastu u toku leta pa sve do jeseni po lišćarskim, lišćarko - četunarskim i četinarskim šumama. Javlja se i po okolnim šumama na Mitrovcu.
MUHARA
Amanita muscaria
OTROVNA GLJIVA
ZELENA PUPAVKA
Amanita phalloides
OTROVNA GLJIVA
Delovanje prirodnih faktora uslovilo je postojanje veoma raznolikog biljnog sveta na Tari. Brojne šumske fitocenoze, veoma složenog sastava, floristički veoma bogate, s velikim brojem reliktnih i endemitskih vrsta biljaka predstavljaju prave prirodne retkosti kao što su Pančićeva omorika, tisa, božikovina, jeremičak, zlatna paprat, šumska lincura i dr.
Nalazišta ovih vrsta ukazuju na to da su mnogi delovi Tare, a pre svega klisure i kanjoni, jedinstvena planinska pribežišta, gde su se do danas u potpunosti ili većoj meri sa svojim izvornim iskonskim karakteristikama očuvale mnoge životne zajednice reliktnih staništa u kojima se sačuvala tercijarna vegetacija sa fitocenozama prašumskog karaktera veoma bogatog i složenog sastava.
Pančićeva omorika - zahvata uski areal u srednjem toku reke Drine, gde se javlja na vrlo strmim, kamenitim obroncima. Kao pravi stanovnik stenjaka, svojim uskim habitusom i vitkim stablom ukrašava litice Tare i predstavlja u prirodno - naučnom smislu jednu od najvažnijih vrsta drveca u Evropi.
Kao drvo omorika dostiže visinu do 30, pa čak i 40 metara, a u prečniku debljine je 60 m. Ima pravo i vitko stablo sa piramidalnom krošnjom. Raste na vrlo stenovitim i siromašnim terenima. Sem na krečnjaku raste i na drugim tipovima zemljišta. Razvija se podjednako dobro na suvim i močvarnim zemljištima, podnosi mraz, kao i suva leta.
Tisa - hiljadu godišnje drvo čija pojedinačna i retka stabla dosežu i do 25 m. Predstavlja antropološki endem. Može se naći u kanjonskim nepristupačnim mestima Grlca (Nevesinjski potok), Brusnice, Džanici, Kanjon Belog Rzava. Zbog svojih karakteristika zakonom je zaštićena.
Jeremičak- je takođe endemična vrsta, opojnog mirisa, stavljena pod zaštitu države. Moguće ga je pronaći u svim borovim zajednicama, crnog, belog bora i crnjuši i to najčešce na lokalitetima Kaluđerske Bare, Miloševac, Gavran, Brus, Pasak i dr. On je tercijarni relikt.
PANČIĆEVA OMORIKA
Picea omorika
TISA
Taxus baccata
JEREMIČAK
Dafne blagayana
Na Tari preovladava mešovita zajednica jele, smrče i bukve uz pojedinačne primerke ili manje grupe drugih četinara kao što je bor i lišćarskih vrsta kao što su javor,jasika i breza i dr.
SMRČA
Picea pungens
BELI BOR
Pinus sylvestris
CRNI BOR
Pinus nigra
BUKVA
Fagus silvatica
JELA
Abies alba